Snješka Knežević (1938.), povjesničarka umjetnosti, znanstvena savjetnica; stalna vanjska suradnica Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu. Povijest umjetnosti te njemački jezik i književnost studirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Münsteru i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirala i doktorirala.
Od 1964 do 1990. djelovala je kao urednica i komentatorica u Trećem programu Radio Zagreba i književna prevoditeljica, a od 1987. posvećuje se istraživanju i znanstvenom radu. Težišta: urbanizam i arhitektura, teorija umjetnosti i zaštita spomenika. Objavila četiri knjige posvećene urbanističko-arhitektonskim i kulturno-povjesnim temama Zagreba: Zrinjevac – 1873-1973. (1994.), Zagrebačka Zelena potkova (1996.), Zagrebu u središtu (2003.) i Zagreb: grad, memorija art (2011.). Objavila je stotinjak stručnih i znanstvenih i isto toliko publicističkih radova. Pripremila i prevela knjigu Bečka škola povijesti umjetnosti (1999.), uredila četiri knjige iz ostavštine Milana Preloga (Prostor – vrijeme, 1991., Između antike i romanike, 1994., Studije o hrvatskoj umjetnosti, 1999. i Tekstovi o Dubrovniku, 2004.), knjigu Jacob Burckhardt, Kultura renesanse u Italiji (1997.), zbornike: Obnova Dubrovnika 1979 – 1989 (1988., engl izd. 1989.), Antisemitizam Holokaust Antifašizam (1996.), Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj (1998.), Zgrada Sveučilišta u Zagrebu: postojanost i mijene (2010.), Gjuro Szabo, O Zagrebu (2012.) S Aleksanderom Laslom suautorica je kulturno-povijesnog vodiča Židovski Zagreb (2010.)
Elaboratima i eskpertizama surađivala je s Gradskim zavodom za zaštitu spomenika kulture i prirode Zagreba, Gradskim zavodom za planiranje razvoja i zaštitu čovjekova okoliša Zagreba i Zavodom za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Bila je članicom redakcije Arhitektura (1982-86.) i savjeta tog časopisa te redakcije časopisa Čovjek i prostor (1987-95.). Sudjelovala u pet navrata u radu žirija Nagrade Vladimir Nazor za arhitekturu te više stručnih žirija za arhitektonske natječaje. Kao gošća sudjelovala je u postdiplomskom studiju Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta i Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Na potonjem je 2008. u sklopu doktorskog studija imala izborni kolegij „Baština i transformacija“, a 2009. „Održivost baštine – dileme zaštite“. Na Trećem programu Hrvatskog radija od 2003. uređuje emisiju „Baština, mi i svijet“.
Važniji prijevodi: Richard Wagner, Moj život (Zora, Zagreb 1966.); Peter Handke, Kaspar, radio drama, (Radio Zagreb, III. program, 1969., izvedba Teatar Itd., Zagreb, 1974., knjiga, Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, Zagreb, 1974.); Walter Benjamin, Uz kritiku sile (Razlog, Zagreb, 1971.); Berthod Brecht, Izbjeglički razgovori (Teatar Itd, Zagreb, 1975.); Peter Handke, Živjeti bez poezije (Centar za kulturnu djelatnost SSO, Zagreb, 1979.); Alfred Döblin, Berlin Alexanderplatz (Liber, Zagreb, 1979.; ponovljeno izdanje Alfa, Zagreb, 1999.); Günter Grass, Limeni bubanj (Grafički zavod /Liber, Zagreb, 1981., ponovljeno izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 1999.); Peter Handke, Trenutak pravog osjećaja (+ pogovor) (Zora, 1987.), Zagreb; Günter Grass, Iz glave rođeni (+ pogovor), (Grafički zavod, Zagreb, 1988.), Erich Hackl, Aurorin usud (Mladost, 1990.); Walter Benjamin, Novi anđeo, (Antibarbarus, Zagreb, 2008.)
Sa Židovskom općinom Zagreb surađuje unatrag dvadeset godina u kulturnim programima i piše u njezinim glasilima, mjesečniku Ha Kol i godišnjaku Voice. Suorganizatorica je dvaju simpozija: Antisemitizam Holokaust Antifašizam (1995.) i dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj (1996.) i suurednica istoimenih zbornika. Istražila je povijest zagrebačke sinagoge, što je rezultiralo studijom Zagrebačka sinagoga (Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 23/1999., Zagreb, 2000.) i izložbama: Zagrebačka sinagoga – reliquiae reliquiarum (Muzej Mimara, 1996. i Galerija Forum, 1997.); Sinagoga i Zagreb (Arheloški muzej, Zagreb 2001.), Blago Svete kehile Zagrebačke (Galerija 'Ivo i Milan Steiner' Židovske općine Zagreb, 2001.), Židovi i Zagreb (Židovska općina Zagreb i Predstavnik židovske nacionalne manjine u Gradu Zagrebu, Gliptoteka HAZU, 2015.), te scenarijima za dokumetarne filmove Hrvatske televizije u režiji Mire Wolf: Zagrebačka sinagoga 1967 -1942. (1996.), Blago Svete kehile Zagrebačke (2001.), Arhitektura sinagoga (2001.) i Sjećanje na sinagoge (2001.) Sudjelovala je također u organizaciji izložaba Židovi fotografi u Hrvatskoj (Gliptoteka HAZU, 2004.) i Natječaj za Židovsku bolnicu u Zagrebu 1930/31. (Gliptoteka HAZU, Zagreb, 2005.), Židovi i Zagreb prigodom 200-e obljetnice osnutka ŽOZ (Preporodna dvorana HAZU, Zagreb, 2006.) te tri dobrotvorna koncerta pod naslovom Muzika za sinagogu u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu (1996., 2002. i 2003.). Članica je Kulturnog društva ‚Miroslav Šalom Freiberger’ i predavanjima sudjeluje na njegovoj tribini. Za mjesečnik Ha Kol napisala je seriju Traganja za prošlim, na tragu istraživanja za navedeni kulturno-povijesni vodič Židovski Zagreb. Od 2010. sudjeluje u radu Šoa Akademije.
Članica je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Društva arhitekata Zagreba, Hrvatskog novinarskog društva, Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Hrvatskog PEN-a. Godine 1997. i 1998. bila je članica Upravnog odbora Instituta Otvoreno društvo Hrvatska.
Za monografiju „Zagrebačka Zelena potkova“ dobila je Nagradu grada Zagreba za 1996. godinu, za ukupni znanstveno-istraživački rad na hrvatskoj i zagrebačkoj arhitektonskoj baštini nagradu „Neven Šegvić“ Udruženja hrvatskih arhitekata za 2002. godinu, a za životno djelo nagradu „Radovan Ivančević“ Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za 2016. godinu.